AKO UMREM SUTRA

Ljetno se sunce popelo visoko nad horizont. Cvrčci udaraju ritam, a ja možda odlazim..., zauvijek.

Ako umrem sutra, nemojte žalovati, neka zaplaču samo majke koje su izgubile svoju djecu, ta one nose biljeg Božje majke. Suosjećam sa svima koji pate, ali njihovom boli posve sam zapanjen.

Ako umrem sutra, jedna ruža, crvena, od tebe biti će dovoljna.

Prisloni je na grob, na granitnu ploču, koja će me skrivati stotinama godina.

Nemojte od nje tražiti da plače, isplakala je ona svoje suze.

Ako umrem sutra, ostavljam vam svijet, možda bolji, pokušao sam.

Ako umrem sutra, ostavljam vam cvijeće, leptire, lastavice...

Ako umrem sutra, ostavljam vam svoje srce u zakučastim riječima, u neprilagođenim statusima, u svemu onome u čemu sam stvarao.

Ako umrem sutra, ne brinite za mene, bit ću ok, samo me se sjećajte, jer kad nestane sjećanje nestati će zemaljski ja. Kada umre i posljednji čovjek koji me znao ni zemlja me se neće sjetiti.

Tada..., tek tada ću umrijeti.

by Dominis