O krštenju

Krštenje na početku života predstavlja ulaz u spasenjsko djelo Isusa Krista. Bog želi da budemo uronjeni tj. kršteni. Krštenjem bivamo nanovo rođeni i imamo život u Kristu. Po krštenju primamo božanski život. Sveto pismo govori kako voda označava život. Krštenjem izlazimo iz staroga svijeta opterećena grijehom i ulazimo u novi život Djece Božje. Prije 7. st. krštenja su se smatrala gotovo isključivo za odrasle. Oni su bili primarni u pastoralnoj skrbi. Kasnije se počelo krštavati djecu jer je zbog smrtnosti djece postojala opasnost da umru nekršteni. Oni koji su u vrijeme progona kršćana bili ubijeni zbog svoje pripadnosti Kristu, a nisu bili kršteni, priznavalo se tzv. krštenje krvlju. Zanimljivost je da se na krštenju molilo i danas moli otklinjanje od zlih duhova, zbog toga što je to potreba svakog odraslog čovjeka u svakodnevnoj borbi protiv zla. Krist u krštenju otkriva svoje lice. Krštenje je trenutak prosvjetljenja. Krštenje ima stanovitu povezanost s ženidbom jer se između dvije osobe ostvaruje nova zajednica vezana uz ime.

Možemo reći da čovjek grijehom reže granu na kojoj sjedi, tj. odvaja se od izvora života, od Boga. Tako se on lišio zaštite koju je prije pada imao. Upravo u krštenju se događa oproštenje tih istih grijeha i onog istočnog također. Svećenik moli molitvu zaštite od svih posljedica koje pritišću čovječanstvo. A za djecu koja umru bez krštenja Bog zasigurno ima načina da im osigura spasenje. Bog ih neizmjerno ljubi i zato se ne treba bojati za tu djecu jer je to Božja briga, a on se ne da nadmašiti u ljubavi.

Pomazanje uljem – podjeljuje se krizmanim uljem. Kod krštenja ono ostavlja krsni pečat tako da se krštenje ne treba i ne smije ponavljati.

Bijela haljina – pošto je čovjek grijehom izgubio dostojanstvo u krštenju se zaodijeva u novo stvorenje na sliku Kristovu.

Zapaljena svijeća – svijeća simbolizira Krista kao svjetlo istinsko. Mi moramo biti od njegova svjetla koje se stavlja na svijećnjak da svijetli svima u kući.

Dodir usta i ušiju – oni predstavljaju otvaranje čovjekova razuma da može čuti i slaviti Boga. Potječe od one Isusove riječi „Efatha“ što znači „Otvori se.“