ČOVJEK SLOBODNE MISLI – Kratko filozofsko razmišljanje

 

Možda najuzvišenija, a možda najniža moguća misao jest najmoćnija mogućnost čovjeka.

Ulazimo u svijet nesvjesni, u trenutku nesvjesno izlazimo iz njega, a ono između zovemo životom, šansom, danim vremenom, jedinim vremenom koje nam zbilja pripada na Zemlji.

Život je čudovišna, čudesna i / ili strašna mogućnost! 

Premda većina ne shvaćajući toga prolazi svijetom posve tiho, ne ostavljajući traga, onaj manji dio misli za njih. 

Vidjeli smo u prošlom stoljeću što se događa kada mase slušaju pojedine bolesne umove čije su misli pune sukoba, terora i nasilja. Ali i danas se vode ratovi i mase nasjedaju na iste propagandne trikove.

Čovjek kojim se upravlja izvana podložan je manipulaciji, ali toj skupini pripada većina. Tek čovjek koji je zagledan u sebe i iznutra upravlja svojim mislima može pravilno suditi i svjesno birati o čemu će kako misliti.

To je dakle ČOVJEK SLOBODNE MISLI.

To da je netko Čovjek slobodne misli ne znači da odbacuje sve što dolazi izvana već da u svojoj nutrini zna razabrati što je dobro, a što zlo. No tu je Čovjek slobodne misli kao i svaki drugi čovjek stavljen pred moralni izbor i ima slobodu birati zlo ili dobro. Čemu se može prikloniti, a protiv čega se spreman boriti sve do davanja života za svoje stavove. 

Jer kad je velika nepravda na djelu, u svijetu ili nekoj državi, možda je jedino pravo mjesto biti nasuprot makar i pred streljačkim vodom.

Čovjek slobodne misli je onaj koji čuje glasove izvana, ali ih iznutra vrednuje. Dok ovaj drugi, većina, u nedostatku svoje misli beskompromisno prihvaća tuđe.

Zato ne čudi da je veći dio Nijemaca podržao Hitlera ili da veći dio Rusa u ratu s Ukrajinom podržava Putina. Ljudi ne razmišljaju dublje, iznutra, nego se prikače na misao propagande i idu kud i većina. 

Čovjek slobodne misli ne razmišlja tako, on ne odlučuje po broju pristaša već sam odabire svoj put makar to ponekad značilo sam stajati nasuprot mase, ako je po pravdi tako, njegovo će se djelo kad-tad vrednovati kao junaštvo, postati će heroj poput onog čovjeka u brodogradilištu koji na kultnoj slici jedini nije podigao ruku na pozdrav Hitleru.

Ali čovjek ima mogućnost. Čovjek slobodne misli najčešće je filozof ili pjesnik makar i ne nazivao sebe tim imenima. Takav čovjek je u stanju ako se oda zlu svjesno manipulirati ljudima, ali ako se oda dobru i na najviše ljudske domete.

Tko bi išao na otok Molokaj među tisuće gubavaca. Nitko normalan reći će oni što ne misle. Tek se Čovjek slobodne misli može odlučiti za takav potez pa u najuzvišenijem izrazu ljubavi predati život kao gubavac među gubavcima. Sv. Damjan de Veuster je stotinjak godina kasnije proglašen najvećim Belgijancem u povijesti. Jednaka je hrabrost trebala za vrijeme diktatura biti netko tko javno slobodno razmišlja i staje nasuprot.

Takvi su ljudi kroz stoljeća vraćali vjeru u dobro u čovjeku. Samo je Čovjek slobodne misli mogao baciti svijet na koljena ali i oplemeniti svijet najčešće svojim riječima koje prethode djelima.

Mnogo je toga napisano u ime i u propagandi zla. Mnogo toga nastaje danas u svrhu konzumerizma i u svrhu unovčavanja misli. 

No ima i ljudi koje bih opet nazvao Čovjekom slobodne misli koji još uvijek teže za najljepšim citatom ikad napisanim, najljepšom pjesmom, esejom, kratkom pričom… Oni još uvijek ovom mračnom svijetu pružaju nadu da će poslušati svoje srce, a ne zlo koje se tako lijepo pakira u propagandne svrhe.

Oni ne stvaraju poradi zarade ili slave, oni stvaraju iz ljubavi i zato jer vide opasnost koja vreba.

Najvažnija stvar je početi misliti iznutra, okrenuti se sebi, upotrijebiti i razum ali i srce. Jer bez toga, bez masa koje misle i srcem, svijet će zavest neki novi Hitler i nikad se nećemo izvući iz ralja zla sve do toga da se iskoristi najrazornije oružje i da se opstojnost čitavog čovječanstva dovede u pitanje.

Opasnost i bezbrižnost opstoje u Čovjeku slobodne misli. Pitanje je kome će se masa prikloniti. I hoće li ikad početi razmišljati i srcem.

by Dominis