ANTIKAPITALIST KAO MORA KAPITALIZMA - by Dominis

Čovjek je, davno je shvaćeno, zoon politikon. Društveno biće, političko biće. Biće neslućenih mogućnosti u svakom pa tako i političkom spektru. 

Zašto smo onda zarobljeni u sustavu predstavničke demokracije i ekonomski u liberalnom kapitalizmu, a vidimo da ni jedno ni drugo nije savršeno – zar ne bi trebali čeznuti za savršenim?

Država nastaje u svakom čovjeku i to zato jer je čovjek i samo čovjek spreman razlučiti dobro od zla, pravdu od nepravde.

U toj mojoj maloj državi čini se nema mjesta za nepravdu, pa ipak ne dižem glas, ne bunim se, ne činim gotovo ništa da onu društvenu, vanjsku državu podčinim svojoj.

Država u koju ja vjerujem ne mora biti bogata, ali mora biti pravedna. Svi će se složiti s pravedno određenim koeficijentima za plaće ako se zna da je to najviše što se u pojedinom trenutku može učiniti.

Korektan odnos svih sudionika u političkoj areni rijetko je vidljiv ali ne i nedostižan cilj.

No antikapitalist, čini se, mora biti „razbijač“, onaj koji će glavom kroz zid. Ipak ja ga ne vidim kao takvog. Ja ga vidim više u Brucknerovom stilu kao čovjeka koji se izdiže iznad mase, a u sebi nosi osobnost sveca i revolucionara. Sveca po pravednosti, a revolucionara po zanosu. I upozoravam ovaj revolucionar ne bi imao ama baš nikakve veze sa Marxovim revolucionarom. Ovaj ne mora, čak ne smije rušiti ništa od prije već na postojeće nadograditi pravdom i istinom.

Kapitalizam, kao takav, jasno je svakom objektivnom čovjeku ne može potrajati. Vječni rast je neodrživ ma u kojoj branši rasli (tu mislim i na zelenu industriju). 

Kapitalizam će nas pojesti. Vi krivite CO2 za globalno zatopljenje. Zašto ne ukažete na pravog krivca – kapitalizam!

Onaj sustav od kojeg prije svega očekujemo novac dovest će nas dotle da će nam oduzeti živote.

A što je vrijednije?

Može li se nešto učiniti? Naravno! 

Prvo i osnovno je govoriti istinu!

Kad čovjek shvati što se nudi, a što oduzima najveći dio će pristati na ustupke.

Jer sve je odlično dok gospodarstvo raste i rastu plaće. Ali treba neka velika ličnost da još jednom kaže: „Mogu vam ponuditi samo krv, znoj i suze.“ A da to ne bude poradi rata koji je i dan danas prijetnja, već poradi preživljavanja i uopće opstanka čovjeka kao takva na planeti Zemlji.

Kao onaj jadničak ili sretnik iz pjesme TBF-a koji je uložio 5 funti na „smak svita, baš na današnji dan, čist zgoditak… Al čekaj, kako će mu uopće moć isplatit išta, poslije smaka svita neće radit ništa…" Tako i ti, jadni kapitalizmom opijeni čovječe, svjesno režeš granu na kojoj stojiš i pokapaš egzistenciju u ime prosperiteta. Kakav paradoks, kakva ludost.

Antikapitalist se pojavljuje u onom nekom od snova – Američkom, Hrvatskom, tko zna kojem ne… Da bi plašio kapitaliste i to su njihovi najdublji strahovi. To im ne da mirno spavati jer možda jednim djelom shvaćaju što se događa ali kušnja srebroljublja je najteži ispit.

Ako me pitate što konkretno poduzeti ima milijun sitnica, a prva je osvijestiti čovjeka u kojoj se situaciji nalazimo. Nakon toga obuzdati tu nevidljivu ruku tržišta, dogovoriti se s njom pa da ne ide baš sve u korist najvećih već da i siromašne države dobiju neki udio u kolaču. Shvatiti da nitko nije sretan što u budućnosti neće rasti plaće ali postaviti i većinu pridobiti za cilj koji je sada najvažniji – preživjeti. Nesvjesni ozbiljnosti situacije nudim vam samo dvije opcije – pare ili život! Mudro birajte! 

Govorim ne bez razloga u množini jer još je davno J. S. Mill rekao kako „postupci bilo kakve vrste, što bez opravdana razloga čine štetu drugima, mogu biti, a u važnijim slučajevima apsolutno trebaju biti nadzirani, prema potrebi, aktivnim upletanjem društva. Pojedinčeva sloboda mora biti dotle ograničena - on ne smije ometati druge ljude.“ 

Pa objasnite mi što može biti veće od oduzimanja staništa i samim time vrlo vjerojatno i života?

Treba li reagirati? 

Ne da treba nego smo davno trebali! Ne da je hitno i alarmantno nego se poradi prekomjernog iskorištavanja zemljinih resursa i zbog želje za stalnim rastom već gube životi, uskoro milijuni njih. 

Što će vam većeg razloga za otpor, što će nam većeg razloga za djelovanje.

by Dominis