A KAKAV SMO SVIJET SANJALI _ by Dominis

 

Svijet koji smo stvorili dosadašnjim

načinom razmišljanja sadrži probleme koji se ne mogu

riješiti takvim razmišljanjem kakvim smo ih stvorili.

 

ALBERT EINSTEIN

 

Bila je na pragu 2000.-ta bili smo puni mladenačke ludosti, hormoni su divljali u nama. Svijet je napredovao. Blagodati tehnologije su nam dolazili u susret. Internet je rastao. Svi smo bili u euforiji i nadi kako će 21. stoljeće biti naše. Znao sam sanjati kako će izgledati svijet. Internet će nas povezati, stvarati ćemo nova prijateljstva, osobno sam sanjao i djecu i ženu i nekakav motor, auto (znam malo je površno pokraj prve dvije vrijednosti spominjati i ove dvije ali tada još nisam znao što znam sada, još uvijek sam bio površan.) Dakle stizala nam je 2000.-ta, a mi smo vjerovali u nju. Vjerovali smo u 21. stoljeće kao vrijeme prosperiteta za sve. Bilo je to divno i naivno, vjerovati u čovjeka znači riskirati.

Nakon nekoliko godina došlo je do financijske krize prouzročene bahatošću velikih bankara i inih moćnika. To nas je otrijeznilo. Krenuli smo dalje i evo nas tu gdje jesmo. U tridesetima 21. stoljeća. Istina Internet je odradio svoje ali ljudi nisu. Svakog dana slušamo o tragedijama koje se događaju zbog klimatskih promjena za koje smo „by the way“ svi pomalo krivi, ipak što moćniji utoliko više krivi. Nadalje još uvijek se na moćnom Zapadu ježi kosa kad im spomenete gladnu afričku djecu. A tek da im spomenete, ali to se ne smije, sve resurse koje im kradu. Od nafte do dragog kamenja i plemenitih metala (ups ipak sam rekao). Nekoliko sati leta od nas milijuni gladuju, a da mi za to gotovo i ne znamo. Ljudi rade i po dvije smjene kako bi mogli otplaćivati nužne kredite. Milijuni ljudi na Zapadu žive na minimalnoj plaći. Stotine tisuća na ulicama, pod mostovima i po klupama. Prava migranata se krše u mnogim državama od Amerike do Europe. Ratovi u Europi, rat na Bliskom istoku, ratovi po Africi. Još ništa nismo poduzeli po pitanju abortusa – najtežeg moralnog utega našeg čitavog društva. U južnoj Americi milijuni žive na rubu, favele su pretrpane. Meksiko su okupirali narko karteli zbog unosnog posla uvoza droge u SAD. Trguje se djecom, i taj tako gnjusan zločin uskoro će u prihodima preteći trgovinu drogom. U Kini djeca izrađuju odjeću i druge proizvode koje se onda na veliko kupuje na Zapadu.

Svi smo mi na Zapadu kao osviješteni, a sve nam promiče. Na društvenim mrežama smo najpametniji ljudi na svijetu, najljepši, najprivlačniji, a onda okrenemo glavu od mobitela i vidimo slijepca koji bi htio prijeći cestu, naravno to nije vaš posao, niste odgovorni za slijepca vraćate se u svijet ljepote, na društvene mreže. Djeca nam prate od malih nogu sve što se pušta po istim tim društvenim mrežama pa vrijeđaju, tuku i maltretiraju bolesne, slabe, nemoćne što je najgore još to treba i snimiti, da svi vide koliko su moćni. Stvarate idiote kojima sve što ne ulazi u spektar savršenog biva vrijedno iživljavanja. Tako nastaju i oni koji su uglavnom bili na suprotnoj strani, pa odjednom uzimaju pravo u svoje ruke i obračunavaju se, najčešće oružjem. U SAD-u tako čest slučaj, u Europi mrvicu rjeđe. I ti đavolji teroristi još uvijek u nama bude strah i sjećamo se onog dana.  

Tko će donijeti promjene ako ti i ja odustanemo? Ako se pomirimo da svijet ne može biti bolji. Vjeruj mi, sve se može promijeniti ali treba krenuti već danas. Sutra je kasno, svako će sutra imati svoje sutra. Treba krenuti danas. Zato „nikad nemojte sumnjati u to da mala grupa građana posvećenih određenom cilju može promijeniti svijet. Doista, to je jedino što ga može promijeniti. (Margaret Mead)“

Sad je najbolji trenutak da se nešto počne mijenjati jer u skoroj budućnosti postoji opasnost od atomskog rata, ali moguće je da ćemo prije izumrijeti od banalnosti naših želja, od gluposti naše i naših vođa koji nisu znali riješiti ni najosnovnija pitanja poput kako preživjeti.

Sustav u kojem je rast prioritet logički gledano je neodrživ. Dokle rasti? A ako postavite to pitanje gotovo pa bilo kojem velikom političaru čut ćete isti odgovor: Jedino tako sustav može opstati. Je li došlo vrijeme da se sustav doradi, da ga se obuzda. Kapitalizam se oteo kao paradni konj kad ga ubode osa. Imamo li rješenja? Pa rekao bih da na svijetu postoji dovoljno mudrih ljudi koji bi znali popraviti najbolnije točke sustava i učiniti ga održivim.

Ne, rješenje nije odbacivanje kapitalizma već njegova preobrazba.

by Dominis