IZGUBLJENO DRUŠTVO (Esej) - by Dominis

„Ako ti imaš kruh, a ja imam jedan euro i ako ja kupim tvoj kruh, onda ću ja imati kruh, a ti ćeš imati jedan euro. Naša razmjena će biti izbalansirana. Ali ako ti znaš svirati sonet od Verdija i sve o Pitagorinu teoremu, a ja ne znam ništa i ako me naučiš njima, na kraju ove razmjene ja ću znati i sonet i sve o teoremu, ali ćeš ih i ti zadržati za sebe.

U prvom slučaju imamo ravnotežu, ovo je roba, a u drugom imamo rast, to je kultura. (Michel Serres)“

Dakle, važnije je učiti kulturi nego shopingiranju, ali danas je sve na prodaju tako da se prodaje i samo znanje. 

Društvo luta i bez pravog putokaza neminovno juri prema provaliji. 

Sve je dobro, na Zapadu svega obilja…, ali nešto ipak ne štima!?

Zapad srlja u nepoznato! A tko nas tamo uopće vodi?

„Ovisnik o alkoholu ili drogama čini štetu samo sebi. Osoba koja krši pravila moralnosti vladajući tuđim životima i cijelim društvom, ona šteti svima.“ Reći će Ludwig von Mises. I upravo tako. Prepustili smo društvo nekolicini političara na koje naveliko utječu moć i novac vlasnika korporacija i milijardera iz sjene, a njima nije na pameti dobro društva već vlastiti profit. 

Dakle, što si više rangiran na toj gordoj tezulji moći to moraš više paziti, veća moć – veća odgovornost. Takvi utječu na čitavo društvo, a na njih ne utječe nitko! 

Ne znače ništa ni moć, ni buduća slava makar se radilo i o meni, znače samo koraci poduzeti za dobro društva, makar se radilo i o maloj sredini. Mnogo malih koraka u mnogo malih sredina donose veliku promjenu. Ali smijemo sanjati velike stvari. Društvo koje u osnovi i u temeljima ne bi imalo velike sanjare osuđeno je na sitne duše, kojekakve političare – zgubidane koji su, a da ni sami ne znaju kako, došli do fotelja moći. „Moć kvari, – zaključio je jednom Orwell – a apsolutna moć apsolutno kvari.“

Jadno smo društvo ako ga ne pomiču filozofi, etičari, teolozi, sociolozi... Društvo čiju filozofiju i ideale stvaraju marketinški stručnjaci osuđeno je na zablude, na sporije ili brže propadanje! Na lutanje. Filozofiju i ideale Izgubljenog društva stvaraju reklame.

Jer još u starom Talmudu stoji zapisano: „Društvo i obitelj nalik su na neku palaču; ako palači oduzmeš jedan temeljni kamen onda se sve počne urušavati.“ I nije ta mudrost za ona vremena već opomena Izgubljenom društvu našeg vremena.

Nadalje, marketinški je, kao i „politički jezik dizajniran s namjerom da laži zvuče kao istina…“ – reći će opet Orwell i poentirati: „U vremenima laži, izražavanje istine je revolucionarni potez.“ – pa nadodati: „Što društvo više upada u laž, to ljudi više mrze one koji govore istinu.“ 

Što biste učinili kad bi sutra nestalo struje u čitavom svijetu? Vjerujem da bi kupovali samo ono nužno za preživjeti. E pa tvrdim vam, ništa više od toga vam ni danas nije potrebno. Na tržištu potražnja rađa profit, tako da svi imamo prste u pekmezu. Kapitalizam se podržava svakom internet kupnjom i svakim odlaskom u dućan. Ali tamo sami birate, sami kupujete, osjećate euforiju dok obavljate kupnju. Pa sutra nemojte nasjesti na marketinške trikove, najnoviji Iphone ima gotovo iste funkcije kao mnogo jeftiniji model, najedite se i popijte nešto prije kupnje, gladni imate „velike oči“ pa se kupuje nepromišljeno. 

Izgubljeno društvo troši do ludosti, na svakom koraku nude im se sasvim nepotrebni krediti, verige kapitalizma. 

Hoćete li ovo shvatiti kao rušenje sistema, antikapitalističku građansku inicijativu ili riječi nekog marginalca svejedno je. Možda je i bolje u ovakvom društvu biti na marginama jer Izgubljeno društvo ne dotiče margine, sklanja se od njih kao nekad od gubavaca. Za njih su stvoreni centri gradova, velebni shoping centri – katedrale nove religije boga novca…

I kad ništa ne bih imao ostaje mi ova kaša u glavi, razum. Zadovoljio bih se time.

by Dominis


Nema komentara

Pokreće Blogger.