Filozofija opstanka _ by Dominis

Svijet ide svojim putem, slobodna ruka tržišta ne poznaje priču o opstanku. Ja ustvari nisam protiv bogatstva kao takvog već protiv sustava koji nas vodi ka porinuću čitave civilizacije, ekosistema i svega onoga o čemu sanjamo. Propast civilizacije donosi propast svih naših ciljeva i, što je još gore, ciljeva budućih naraštaja. Zato moramo danas dobro odrediti koji su nam ciljevi!

Najveći dio čovječanstva 21. stoljeća živi u oblacima sa nadama da će se sve riješiti samo od sebe. Politike se boje jače djelovati jer to bi vjerojatno donijelo gubitak na izborima. Svjesni ali neodlučni povlače sitne poteze i predstavljaju ih kao velika rješenja.

Situacija je gotovo pa bezizlazna, i dalje raste potražnja za fosilnim gorivima i samo se možemo nadati da će se potrošiti zalihe prije nego nam onemoguće život na Zemlji. Zemlji na kojoj čovjek „riskira da je uništi te riskira da i sam postane žrtvom.“[1]

Parlament EU je obećao dostizanje klimatske neutralnosti do 2050. Ali pitanje je godina kada će se doseći kritično zagrijavanje Zemlje koje prelazi 1,5 Celzijevih stupnjeva od prosječne temperature predindustrijskog razdoblja.

Sad možemo shvatiti potrebu jednog zajedničkog dijaloga u jednoj svjetskoj Vladi u kojoj bi sve države svijeta imale udio. Što vrijedi da i EU uspije u svom nastojanju ako će Kina i druga velika gospodarstva ispustiti mnogo više, čak i više od onog što je dovoljno za uništenje civilizacije.

Ne želim nikoga plašiti ali situacija je dramatična. A rješenje daleko.

by Dominis

[1] Sv. papa Pavao VI., Octogesima adveniens, 416-417