IGRA - METAVERZUM _ by Dominis

Moje ime je Tin. Bilo je to u ljeto 2072. svijet se kuhao pod suncem koje je žarilo tako da se vani nije smjelo stajati duže od pola sata. Marin me nazvao.

- Bok Marine, reci?

- Ej, trebamo ti spasiti brata? Reče Marin.

- Kako misliš spasiti?

– Upao je u probleme u Igri i iz nekog razloga ga sada love najopasniji agenti na svijetu. Negdje se skriva ali ako ga nađu ubiti će ga.

- Koji lik, čovječe. Prokleta Igra. Moramo ga naći! Reče Tin. – Imaš li ti krek za upad.

- Nemam ali dođi do mene, zvat ću Ivanu ona će nas ubaciti. Ona mi je i javila da ga traže.

Uskoro su bili u Marinovu suterenu. Zbili su se na kauč i uzeli u ruke mali čip. Oblika manje školjke.

- Znate pravila? Reče Ivana.

- Da... Uglas odgovore Marin i Tin.

Stavivši „školjkicu“ na sljepoočnicu odjednom su utonuli u san, nakon njih je to učinila i Ivana, i za trenutak su se probudili. Brzo su izišli iz stana ali nisu znali od kud krenuti. Igra je ustvari bila realan život samo ga proživljavaš na virtualan način. Sjediš na kauču a možeš obići svijet. Možeš i puno trošiti i kupovati u raznim kripto-valutama ako ih imaš, to je skriveni cilj igre. Izišli su na ulicu. Na svim zgradama blještave reklame osvjetljavale su im put. U igri je već bila noć. O tome su odlučivali vlasnici Worldoogle. Nakon kraćeg vremena su susreli Darija, prijatelja Tinova brata. On se prvo okrenuo kao da ih ne vidi i ubrzao korak ali su ga uspjeli dostići i zaustaviti.

- Znaš li gdje mi je brat? Reče Tin.

- Ne znam... Ne, ja ne...

- Reci mi molim te gdje je! Reče strogo Tin.

- Otišao je prema Grčkoj, misli se maknuti odavde. Znaš da mu je prijatelj Borna prije smrti ostavio neke stvari. Znate tko je bio Borna?

- Da, ruski etički haker... Znao sam da su prijatelji, i što s njim...

- Među tim stvarima je bio jedan stari SSD disk. Borna je očito zato i ubijen. Ne znam što je na njemu ali jučer su shvatili iz Worldooglea da žele taj disk i raspisali tjeralicu na velike novce tako da će mnogi rado i ubiti samo da bi dobili nagradu.

- Dobro sad bar znamo zašto ga traže. Ali nije mi jasno što je toliko važno na disku?

- Ne znam, ali nešto važno je. Reče Ivana.

Nastavili su dalje prema autobusnom kolodvoru, kupili kartu za Crnu goru i krenuli. Srećom karte za prijevoz su bile jeftine jer se gotovo nitko više nije vozio autobusima. Svi su imali bijesne automobile, motore cestovne, morske i leteće, helikoptere, Jetpack-ove... Prošli smo granicu i stigli u Budvu. Tamo smo tražili bus za Atenu ali nije ga bilo. Trebalo je preko Podgorice i Skoplja pa do Soluna i onda vlakom za Atenu. Bili smo sumnjivi svima, gotovo se nitko više nije vozio na taj način. Kada su stigli u Atenu sjeli smo na klupu na kolodvoru, a jedan veliki čovjek, kao div prema nama, je sjeo nasuprot nas.

- Nastavite razgovarati i ne gledajte ga u oči. Reče Ivana spuštene glave.

U tom trenutku su snage reda ušle na kolodvor i pitale osobne podatke onom velikom. Nas su samo pogledali i otišli. Gdje sada, pitao se Tin. Ivana je izvadila svoj laptop iz ruksaka kojeg je uvijek nosila sa sobom i pokušala naći Tinova brata preko GPS-a. Ali ništa od toga.

- U Ateni smo i nemamo nikakav trag, a da otiđemo vidjeti Akropolu kad smo već tu. Reče Ivana.

- Ne znam koliko je pametno biti na javnim mjestima. Ali ok, ionako nemam bolje ideje. Reče Tin.

Krenuli su prema Akropoli. Tu su se divili staroj Grčkoj kulturi. U jednom kutu mogli smo pričati sa Sokratom, u drugom s Platonom i Aristotelom, a na Aeropagu smo sreli i sv. Pavla. Krenuli smo strmom ulicom prema centru grada cijelo vrijeme misleći kako naći Tinova brata. U jednom trenutku netko zovnu iz obližnje ulice.

- Tin! Tin...

Svi se zbunjeno okrenu prema tamo i prepoznaju Tinova brata. Brzo su se zbili u malu, mračnu uličicu.

- Što je na disku? Upita odmah Tin.

- Nisam ni ja znao do jučer. Išao sam čisto poviriti što je Borna ostavio na disku kad se počeo otvarati virus koji može uništiti Igru. Znate koliki milijuni sjede polumrtvi u svojim domovima, a luduju u Igri. Kolike milijarde se slijevaju na Worldoogleove račune. Znate li kako se obračunavaju sa neposlušnima i koliko je ljudi prezaduženo i zatvoreno samo zbog Igre. Znate li da oni na taj način kontroliraju čitav svijet. Srećom imam VPN pa me ne mogu naći i ne mogu mi pratiti misli. Oni vide svaki pokret svakog nezaštićenog čovjeka i znaju mu za svaku misao.

- A kako si nas našao? Reče Tin.

- Pratim vas od kolodvora. Srećom još vas nisu povezali sa mnom.

- Ili ipak jesu...!!!

Niz ulicu je trčalo desetak ljudi prema njima. Brzo su trkom krenuli prema uskom izlazu na drugom kraju uličice. Trčali su svom snagom ali su shvatili da ne mogu pobjeći.

- U crkvu... Viknuo je Tin.

Utrčali su u Crkvu i zaključali vrata. Izvana su lupali i pokušavali se probiti ali vrata su bila velika i čvrsta no mi nismo imali gdje, brzo smo zaključali i druge ulaze u Crkvu. Oni su sve jače lupali i vrata su se sve više i više počela otvarati.

- Daj brzo disk. Rekla je Ivana.

Izvadio je stari SSD disk iz bočnog džepa na hlačama i dao ga Ivani. Vrata su se počela ozbiljno ljuljati. Ivana je uključila disk u laptop. Trebalo je neko vrijeme da ga otvori. Tad se krenuo raspakiravati. Probili su vrata i uletjeli u crkvu i taman u trenutku kada je prvi zamahnuo da udari Tina... Sve je nestalo. Tin se trgnuo i vidio da sjede na onom kauču odakle su i krenuli. Probudio je i Marina i Ivanu. Kada su izišli na ulicu grad je bio pun ljudi, ali stvarnih ljudi. Nakon mnogo godina konačno su svi izašli vani, bila je noć i neki su po prvi puta vidjeli kako svijetli mjesečina. Svijet je bio drugačije mjesto nego prije nekoliko sati. Te noći je ustvari nastao novi svijet, stvaran, kakav je nekad bio. 

Najnovije vijesti vele da je Igra ugašena i da će se Worldoogle teško oporaviti.

by Dominis