Gdje su nestale vrijednosti, ideali?

Priču o vrijednostima i idealima neću ni početi ni završiti u nostalgičnom tonu i želji za povratkom nekih prošlih vremena. Ne, želja mi je pronaći istinske vrijednosti i istinske ideale suvremenog društva. Ako se oni poklapaju s vrijednostima i idealima nekih prošlih vremena to će samo značiti da smo ljudi, jednako ljudi i onda i sada.

Što se događa našoj civilizaciji? Recite mi što je to vrijedno divljenja? Za što to vrijedi pa i umrijeti? To sve, sve vrijednosti i ideali modernog društva, kao da su maknuti u stranu, a na njihovo mjesto uzdigla se ta mrtva i bijedna, a ipak nekako zamamna, gospođica banalnost.

Idemo u krajnosti, gledamo na svijet poput kakvih zaglupljenih i nerazumskih bića i ne shvaćajući svoju ulogu i veličinu u ovom svijetu. Po društvenim mrežama pratimo ljude, i zbilja ima hvale vrijednih autora, i možda i nije sva krivnja na njima – oni stvaraju ono što se prodaje. U svijetu u kojem se banalnost prodaje kao najskuplja roba treba se bojati čovjeka koji misli, čovjeka koji ima svoje vrijednosti i ideale, a ne one koje propovijedaju proroci konzumerizma. Konzumerizam nije samo kupovina po dućanima već i svaka plitka misao koja se prodaje jer će prikupiti likeove.

Sve postaje roba, a žalosno je i reći, čovjek sam postaje roba koja se prodaje. Nisam protiv bogatstva, nek se obogati svatko tko može, ali ima bogatih ljudi koji su mudri i koji svoje bogatstvo koriste na pravi način. To je možda pravo pitanje, i svatko će pohvaliti čovjeka koji dio svog bogatstva potroši za najsiromašnije u zajednici ili na neke druge hvalevrijedne projekte. To je jedna od vrijednosti i ideala koje želim istaknuti, a koji su posve suvremeni i stvarni. 

Drugo, što bih htio istaknuti jest obitelj. Bez obitelji, jer tako smo stvoreni, čovjek ne može preživjeti. Potreban je netko tko će ga paziti do nekih godina kada će dalje moći sam. Obitelj je bitna stavka oduvijek bila ali u suvremenom svijetu još više dobiva na važnosti jer sve smo starije društvo, i sve manje djece se rađa. Bojim se i pomisliti kako će izgledati budućnost gospodarstva za 30-50 godina. Kažu doći će iz drugih područja i hoće, ali istraživanja su pokazala da svi koji žive u uređenim društvima i gospodarski jačim poprimaju iste navike, a to je, ako se nešto ne promijeni, manji broj djece. To je bitan problem i potrebni su veliki napori politika da se utvrde stvarni izvori i da se pronađu djelotvorna rješenja. Može se nazreti da već sama promjena percepcije kako je financijski uspjeh najvrjednija vrijednost i najveći ideal može pridonijeti shvaćanju da je obitelj s više djece istinski blagoslov, a ne financijski uspjeh. Mnogi su tek na kraju života shvatili da je obitelj ideal kojem su trebali pokloniti vrijeme i život, a ne ga uludo potrošiti trčeći za uspjehom.

I na kraju ovog kratkog promišljanja, ako me još pratite, htio bih istaknuti da vrijednosti i ideali moraju biti nešto zbilja vrijedno. Za mene osobno vjera u Isusa Krista predstavlja bitnu vrijednost. Imam i drugih vrijednosti i ideala koje živim i bitno je, najbitnije, shvatiti što zbilja vrijedi. I ne tratiti tako dragocjeno vrijeme života na nevažne stvari. Možda je dobro i zapisati svoje najdublje vrijednosti – da vam uvijek stoje tu negdje kao podsjetnik. Stariji moraju shvatiti da se stara vremena nikad neće vratiti, a mladi moraju shvatiti da se suvremeno društvo mora graditi na istinskim vrijednostima i idealima.

By Dominis