ISUS KAO POLITIČKA OSOBA _ By Dominis

Isus je pripadnik židovskog naroda, a Židovi su tisućama godina živjeli u teokraciji. Tako da su Isusov govor i djela itekako smatrali miješanjem u politiku.

Ali još prije Kristova rođenja grčka filozofija je smatrala da je čovjek zoon politikon, „u antičkoj filozofiji, pojam koji označava čovjeka kao biće određeno vlastitom društvenošću. Čovjek je društveno biće, koje oblikuje zajednicu i koje je na nju upućeno. Stoga je on nužno političko biće (ili politička životinja). Termin je skovao Aristotel, no i ranije je Platon shvaćao pojedinca kao političko biće.“[1]

Isus je imao drugačije viđenje i drugačije želje, ali tadašnje vođe naroda smatrali su ga političkim disidentom i neprijateljem.

No krenimo od početka. Isus je rođen u najponiznijoj mogućoj situaciji, u štalici, u malenom Betlehemu. Herod je očekivao da će se proročanstvo o novom Kralju Izraela dogoditi kako doliči za kralja. Negdje na dvoru, u kući kakvog velikodostojnika. Toliko se bojao tog nadolazećeg Kralja da je pobio gotovo sve svoje potomke i bližu i daljnju obitelj. A kad je čuo da se ima roditi u Betlehemu dao je pobiti svu djecu do dvije godine starosti.

Bitno je uvidjeti da Isusa kao Kralja već u tim prvim danima posjećuju tri kralja iz Arabije pokazavši time da on zbilja ima postati Kralj izabranog naroda.

No Isusova priča je posve drugačija od one koju su shvaćali ta tri kralja i Herod, a sigurno i posve drugačija od one koju su shvaćali, krivo, židovski vođe tog vremena.

Isus je djelovao po Božanskoj pravednosti. Ali čak i njegovi učenici su ga smatrali Mesijom koji će ih osloboditi od okupatora (Rimljana). Ni oni, sve do uskrsnuća i silaska Duha svetoga nisu posve shvatili što im je Isus govorio.

Isusovi potezi nisu imali političkih pretenzija ali su bili tako shvaćani. Učenici su ga u jednom trenutku htjeli zakraljiti. Židovi su ga ispitivali plaća li porez Caru. Isti su ga optužili da diže bune u narodu i da se praveći kraljem protivi vrhovnoj rimskoj vlasti, samom Caru.

Isus ništa od toga nije činio ali sve rečeno kako onda tako i danas može postati politika, čak i šutnja je često politički izraz.

Isus je u svojim govorima i djelima govorio o Kraljevstvu Božjem, a ono je iznad svih državnih granica, povrh svih nacionalnih stremljenja i ono što je najbitnije ono je duhovna pobjeda Srca Božjega koje onda djeluje u nama i kroz nas.

Neki Isusa nazivaju prvim komunistom što je totalno promašena teza. A Isus zasigurno nije ni desničar. Isus je Božanskom logikom govorio ono što je bitno, prvi je koji je govorio o milosrđu, ljubavi, miru, Božanskoj nepristranosti, pravdi koja nadilazi ljudska shvaćanja…

Tim pogledima utro je put Kraljevstvu Božjem koje je među nama ako živimo po njegovim maksimama. Opće je shvaćanje da je zapadna civilizacija nastala na Grčkoj filozofiji i Rimskom pravu ali ako pogledamo bolje zapadna civilizacija najviše duguje poruci Isusa Krista, Crkvi i Evanđelju.

Isus se zauzimao za siromašne, ne zato da bi ih pozvao na klasnu borbu niti da bi digao revoluciju u njihovo ime već zato da bi iz milosrđa olakšali njihov položaj i zato da bi ovi drugi u milosrđu rasli te tako ostvarili zajedništvo.

Isus se zauzeo za bludnicu koju su tadašnji vjernici htjeli kamenovati. Ali ne samo da bi je spasio od kamenovanja već da bi se onima ukazalo da smo svi u istoj kaši grijeha.

Isus je u Hramu pobacao stolove, jer je bio revniji Židov (vjernik) nego su to bili tadašnji vjernici koji su od Božjeg Hrama načinili kuću trgovačku.

Isus je pohvalio neprijatelja (Samarijanca) pokazavši da mu je draži dobar stranac nego zao sunarodnjak.

Isus je izabrao omraženog carinika Mateja za jednog od svojih učenika.

Isus nije bio ni lijevi ni desni!

Isus je bio toliko iznad nas da nas sama njegova misao, čak i sad, dvije tisuće godina nakon njegove smrti izaziva i traži veliki napor da je prihvatimo. No ako to prihvatimo ući ćemo s njime u zajedništvo Kraljevstva Božjeg.

Naravno, ja sam izdvojio samo ovih nekoliko primjera. Isus je činio i druge bitne stvari. Izgonio zloduhe, ozdravljao teško bolesne, dao nam je blaženstva, općenito Govor na gori je njegov najuzvišeniji govor. Ostavio nam je Euharistiju, ustanovio Crkvu i ono najvažnije, umro je teško bičevan i u mukama viseći na križu kako bi nas otkupio. A iznad glave mu je stajao pomalo ironičan natpis onih koji su ga posve krivo shvatili – Isus Kralj židovski.

On nije došao vladati nego pozvati na obraćenje, spasenje duše.

No dok je još hodao zemljom od rođenja do uzašašća ostavio je tako duboke tragove da se čitav zapadni svijet, a danas u vremenima globalizacije i čitav svijet, može upitati jesmo li spremni živjeti i uhvatiti se u koštac s suvremenim problemima pogledom Isusa Krista. I ovo ne postavljam samo kao pitanje vjernicima ili Crkvi. Proučivši Isusove poruke svi mogu pronaći ispravne životne maksime i smjernice putem kojih će se onda širiti Kraljevstvo Božje među nama, u ovom svijetu i u našoj političkoj i društvenoj situaciji, jer će naše djelovanje po tim maksimama zasigurno imati političke implikacije kako je i Isusovo djelovanje imalo u njegovom vremenu.

On je Kralj bez zemlje, a ipak mu se kraljevstvo prostire od kraja do kraja svijeta.

Pa zazovimo zajedno: „Dođi kraljevstvo tvoje! (Lk 11, 2)“

 

By Dominis

---

[1] Zoon politikon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 23.11.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zoon-politikon>.