NADA U TEŠKIM VREMENIMA _ By Dominis

U tišini spoznajem sve naše poraze, kako smo podbacili, kao ljudi, kao stariji, kao prenositelji ideala, dječji idoli. Sve je bilo uzalud, a mislili smo da idemo naprijed, da se razvijamo, BDP raste…

A onda shvatiš, sve su to nebitne trice, priče za zamagljivanje stvarnosti. Sve su to igre s našom sviješću, sve je to celofan marketinga i PR-a. Čovjek voli čuti da napreduje, da raste…

A onda se dogodi i sve padne u vodu. Izgubljeni životi poradi poplava koje smo sami dozvali, izgubljeni životi poradi namještanja poslova podobnima, izgubljeni životi poradi propusta institucija, poradi našeg zanemarivanja dječje stvarnosti, izgubljeni životi od radikaliziranih članova društva, izgubljeni životi…

Davno je Dostojevski rekao kako „svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta.“ 

Zaludu ideali koje svi kršimo, zaludu sve naše lažne maske, jer ranjeni smo. Sada jesmo, svi… Ne samo Srbi, Bošnjaci, Hrvati, Mađari, Talijani, ne samo Europljani, Afrikanci, Amerikanci, svi smo ranjeni jer je čovječanstvo, a svi smo mi kao njegovi partikularni članovi pili s te pipe, nudilo neke lažne, krive ideale.

Pa je nasilje na naslovnicama, jer najbolje prodaje. Pa je nasilje u igricama jer to je samo igra. Pa je nasilje svugdje oko nas jer je bitno „biti frajer“… Pa se vode besmisleni i krvavo nasilni ratovi jer smo izabrali nasilnika na čelo države, pa kad ljudi djeluju nasilno nitko se više ne čudi. Pa smo pokrenuli gotovo nezaustavljive ekološke procese koji će nas koštati milijune života u bliskoj budućnosti. Pa smo zagadili more, vodu, zrak. 

Pa smo shvatili i postali svjesni svega toga i opet nismo učinili ništa.

A oni rijetki u visokoj politici što stalno pričaju o miru i ljubavi, dobri papa Franjo i rijetki drugi, ostaju kao usamljeni cedar što je jedini preživio požar u sada spaljenoj šumi, posljednje moralne vertikale.

Sve smo učinili naopako, a još uvijek se kunemo u svoju pravednost.

Naravno, nismo mi mali ljudi ti koji odlučuju, kažu, i tu se slažem. S većom moći veća odgovornost. Ali postoji mjesto gdje je ta stvarnost drukčija. Mi smo vlast u svojim kućama. Mi vodimo politiku u svojim obiteljima. A kad obitelj zakaže, onda je čitavo društvo u problemu.

Iskreno rečeno i filozofski i teološki ja ne vidim drugog rješenja osim vraćanja istinskim vrijednostima, duhovnim vrijednostima. Čovjek prožet porukom Isusa Krista znati će izabrati put.

To vam želim za Božić, da među svim tim Dubai fritulama, među svim tim lampicama i darovima pronađete Krista u jaslicama. Dijete koje u gotovo svim prikazima širi ruke da vas zagrli. On vas voli i to ne zbog vašeg novčanika i skupih darova, on vas voli jer je sva njegova moć u ljubavi. Samo ljubav ima moć sagraditi iz ruševina!

„I reče: Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. (Mt 18, 3)“ Pa dodaje: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. (Lk 6, 36)“ I poentira: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! (Iv 15, 12)“

By Dominis