Osvrt na pjesničko prozno djelo „Sat kasnih spoznaja“ Tina Ujevića
Upravo o jednom takvom djelu sam odlučio napisati osvrt. Pjesničko prozno djelo pod nazivom Sat kasnih spoznaja kao da je pisano za današnji trenutak, ali možda je proročka riječ, ustvari siguran sam da je, pisana za svaki trenutak u povijesti.
Tko ima hrabrosti još danas, da kaže: morat ćete se kajati, kada doznate, da ste se varali i druge varali, jer ste bili prevareni i radili krivo; morat ćete žaliti svoje riječi i djela kao zazor i sramotu? Tin Ujević
Možda je to oznaka čovjeka, možda može vidjeti pravo stanje stvari. Možda može shvatiti. Ali gotovo u pravilu djela i reakcije dolaze prekasno. Mislim da mnogi danas, u autokratskim režimima shvaćaju da su prevareni, milijarde drugih im govore da su prevareni i da rade krivo, a oni ustraju u svojoj laži. Varajući same sebe sve do onog trenutka kad će požaliti zbog svojih riječi i djela koja će im biti na zazor i sramotu.
Jer ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena, kada čovjek providi svoju šupljinu i svoje bivše neznanje. Treba čekati deset i dvadeset i daleko više godina, da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili. Ta će daleka mudrost stići jednoga dana, da nas kazni prije same smrti za čitav jedan život zabluda i propusta. Tin Ujević
Mudrost najčešće dolazi tek u starosti. No do tada se već dogodi zlo na koje nismo reagirali kad je trebalo. Zlo koje smo prešutjeli, zlo na koje smo odgodili reagirati, a trebalo je. Kao da na ovom svijetu sve bitne stvari, dobro samo, uvijek dolazi sa odgodom, prekasno. Reagira se tek kad se zlo već dogodi, često ni tada. Koliko je godina potrebno da čovjek shvati kako je sada njegov trenutak, ne sutra, prekosutra, za dvadeset godina ili na kraju života. Ovo je trenutak da se reknu prave stvari. Da se pokrenu i učine djela, velike odluke, hrabri potezi, kako bi se spriječilo veliko zlo. Tu možemo uvrstiti mnoge nedaće koje trenutno pogađaju svijet. Od prijetnje trećim svjetskim ratom koju moramo shvatiti jako ozbiljno, prijetnje nuklearnim oružjem, globalno zatopljenje koje pogađa baš čitav svijet…
Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći. Kao pjesnik, koji je upozorio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću…” Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno. Tin Ujević
Na ove riječi…
Ako nas nisu prošli trnci na ove riječi onda znači da smo izgubili ljudskost. Daleko su godine starosti, uvijek su daleko, predaleko za istinu. Djelovanje traži hrabrost, danas. Zar ćemo ostati nijemi svjedoci jedne tmurne epizode ljudske povijesti? Zar ćemo ostati kukavice, prešutjeti, ne učiniti ništa, odgoditi odlučne i hitno potrebne poteze.
Bit će kasno. I za mnoge utjehe i revanše, koje ćemo dobiti (mi rijetki, jedini, izabrani), je se ne veselim, jer će doći kasno. Stariji naraštaj i potomstvo moći će opet da beskorisno i sasvim u tutanj kažu: Bio je jedan glas, jedan čovjek, koji je na vrijeme govorio istinu, ali ga nisu slušali. Tin Ujević
Ne, ni ja se ne veselim što će ovo ostati kao svjedočanstvo da sam, poput Tina, bio na pravoj strani. Ne umišljam si da sam velik, ali oni rijetki koji ovo pročitaju znat će da je ovo svjedočanstvo istine. Istine koju su morali izreći veliki u ovom svijetu ali nisu je izrekli, bojali su se, strepili za svoje položaje, kalkulirali, odugovlačili...
Za bivše načinjene nepravde, za ispade iz vremena nezrelosti mnoge će vikače i istupnike prikoriti, kao glas savjesti, razboritije sjećanje na naša prošla vremena i sat kasnih spoznaja, kada večernje sunce neumitnih jeseni na izmaku obasja zlatni vinograd i bakrene lugove. Tin Ujević
Kasno je i prekasno na samrtnom krevetu plakati za djelima koja nismo učinili ili smo učinili krivo. Kasno je i prekasno govoriti i reći riječi koje smo danas prešutjeli. Ako danas ne učinimo ništa budite sigurni, istina za to svjedoči, da ćemo se jednom kajati. Samo… Bit će prekasno.
By Dominis
Post a Comment