Sveti papa Ivan XXIII. u enciklici Pacem in terris veli kako svaki „čovjek ima pravo na život, na tjelesnu nepovredivost, na sredstva prikladna za častan život: to su naročito hrana, odjeća, stan, počinak, liječenje i, na kraju, neophodne službe što ih država ima pružiti pojedincu.

Iz toga slijedi da čovjek uživa i pravo da bude zbrinut, ako ga zadesi bolest, ako se povrijedi na poslu i radu, ako obudovi, ako ostari, ako bude prisiljen ostati bez posla i, napokon, ako bude bez ikakve svoje krivnje lišen sredstava svakako potrebnih za život. (br. 11)“

– Koliki su danas u svijetu, pa čak i u dobrostojećim državama lišenih tih prava.

Milijuni i milijuni ljudi žive na rubu gladi

Milijuni i milijuni ljudi žive na rubu gladi, bez ikakvih prava, zaboravljeni, napušteni od onih koji bi morali brinuti o njima.

Postoje, istina, civilne i vjerske udruge koje uskaču i trude se ali to nisu trajna rješenja. Politike moraju naći rješenja kojima će svi biti na neki način dostojanstveno zbrinuti.

Potrebno je, veli dalje sveti Papa poštovati čovjeka, cijeniti njegov ugled, da čovjek smije slobodno istraživati istinu, širiti svoje mišljenje, gajiti neko umijeće te da o javnim zbivanjima bude po istini obaviješten. (usp. br. 12)

No „među čovjekova prava valja ubrojiti i to da smije i štovati Boga prema ispravnom zahtjevu svoje savjesti i, privatno i javno, ispovijedati svoju vjeru. (br. 14)“

Čovjek ima pravo izabrati zvanje koje želi. Osnovati obitelj u kojoj muž i žena uživaju jednaka prava i dužnosti ili prihvatiti svećenstvo ili redovnički stalež. (usp. br. 15)

„Što se tiče obitelji koja se zasniva na ženidbi slobodno, dakako, sklopljenoj, jednoj i nerazrješivoj, treba je smatrati prvom i naravnom klicom ljudskog društva. (br. 16)“

Bez obitelji ne vidim neku svjetliju budućnost naše civilizacije. Samo djeca – budući naraštaji, naši nasljednici donose stvarnu sigurnost da će stvari krenuti na bolje.

O gospodarskim pravima čovjeka sveti Papa ističe činjenicu „da čovjek vrši posao pod takvim uvjetima da mu ni tjelesne snage ne slabe, niti mu se narušava ćudoređe, niti se oštećuje normalan razvoj mladeži. (br. 19)“ Pa dodaje: „Stoga nećemo prešutjeti da radniku pripada plaća odmjerena prema zahtjevima pravednosti koja, dosljedno, već prema mogućnostima poslovanja, radniku i njegovoj obitelji mora omogućiti način života pristao čovjekovu dostojanstvu. (br. 20)“ 

Pitanje migracija 

Bitno čovjekovo pravo je i pravo na seljenje: „Svaki čovjek mora imati i puno pravo zadržati ili promijeniti boravište unutar vlastite države; štoviše, ako za to postoje valjani razlozi, nužno mu valja dopustiti da ode u druge zemlje i ondje se nastani. I neka nikome, zato što je građanin jedne određene države, ne bude zabranjeno da bude član ljudske zajednice i građanin sveopće zajednice čovječanstva. (br. 25)“

– Sveti Papa duboko pogađa u jedno od najvažnijih pitanja današnjice. Migracije su dio naše stvarnosti koju moramo prihvatiti ka činjenicu. Ljudi čeznu za boljim životom, zato kreću iz svojih domova s Juga i Istoka na Zapad.

Potrebno je, možda, vidjeti dobre strane te stvarnosti.

Pronaći rješenja na izvorima, postaviti pitanja zašto ljudi migriraju.

Jedan smo svijet i postoji potreba da i siromašnije države dobiju dio kolača, a o tome se može govoriti tek kad se napusti ovakav besmislen način upravljanja državama.

U svijetu u kojem bi vladala solidarnost i pravda ljudi ne bi imali potrebe migrirati u tako velikom broju.

A što se tiče političkih prava sveti Papa veli da „čovjeku pridolazi pravo, sraslo s dostojanstvom ljudske osobe, da aktivno sudjeluje u javnom životu i pridonosi općoj dobrobiti građana, jer, kako veli naš prethodnik blažene uspomene Pio XII., »čovjek kao takav, daleko od toga da bi bio predmet i pasivan elemenat društvenog života, naprotiv jest i ima biti i ostati njegov nosilac, temelj i cilj«. (br. 26)“

By Dominis

 

Možda vas zanima: 

POPULORUM PROGRESSIO _ Enciklika o razvitku naroda _ Sv. papa Pavao VI.

Nedodirljivi kapitalizam i pitanje siromaštva