Cenzura u Americi - sve više knjiga na crnoj listi

U Americi, najvećoj demokraciji na svijetu na snagu je stupila cenzura, sve se više knjiga zabranjuje za čitanje mladima. Na popisu je čak 10 000 knjiga.

Ali jednom kad se počnu spaljivati knjige, samo korak fali da se spale i ljudi. 

A veliki predsjednik Lincoln ovako je govorio o knjigama: 

Stvari koje želim znati su u knjigama. Moj najbolji prijatelj je onaj ko mi donese knjigu koju još nisam pročitao. Abraham Lincoln

Shvaćam želju da do djece ne stigne nepoćudna literatura, ali o tome ne bi trebala odlučivati država već oni koji djecu odgajaju. 

Moralo bi se poraditi na tome da ljudi shvate što je štetno za djecu i u razgovoru djeci objasne kako su neke stvari u nekim knjigama nemoralne i štetne za njih i da to ne postane tabu već jednostavno stvar koje ako do njih i dođu shvate kao nešto po čemu se ne treba orjentirati.

Ali da su se na udaru našle i ove knjige, ostao sam zapanjen:

1. Dnevnik Ane Frank 

2. George Orwell - 1984. 

3. Harper Lee - Ubiti pticu rugalicu 

4. Lovac u žitu - J.D. Salinger 

5. Uliks - James Joyce 

6. Blaga je noć - Francis Scott Fitzgerald 

7. Lolita Vladimir - Nabokov 

8. Sluškinjina priča - Margaret Atwood 

9. Med i mlijeko - Rupi Kaur 

10. Igre prijestolja - George R. R. Martin

(Prenosi express.24sata.hr)

Shvaćam da neke knjige mogu loše utjecati na mlade ali zabraniti Anu Frank, Orwella ili Rupi je totalna ludost.

Cenzura nije najveći problem

Ali trendovi pokazuju da se događa nešto još pogubnije za knjigu. Bradbury će to ovako izreći:

Ne moraš paliti knjige da bi uništio neku kulturu. Jednostavno navikni ljude da ih više ne čitaju. Ray Bradbury

Cenzura nikad nije dala dobre rezultate

Mislim da ove zabrane mogu imati čak i kontraefekt. I to takav da će mladi, bar onaj minoran dio njih koji još uvijek čita, više tražiti baš te knjige, a u ovom digitaliziranom svijetu ne možete nikoga spriječiti u tome.

Mislim da bi se trebali pozabaviti ne time što će se zabraniti za čitanje već općenito kako očuvati kulturu čitanja knjiga u svijetu ekspanzije kratkih videa i površnih, čak banalnih interesa koji ne obogaćuju djecu već im oduzimaju koncetraciju od svega što traje iole duže od minute.

U ovakvom svijetu, a budućnost ne pruža neku nadu u promjene, neće se morati zabranjivati niti paliti knjige ionako ih nitko neće čitati. Ovo nije neko tamno predviđanje budućnosti klasične knjige već poziv na buđenje.

By Dominis