Veliki brat se vratio u grad ali vrijeme je da masa shvati

 

Kako je moguće da jedan čovjek, ili nekolicina njih, ima toliku moć da može upravljati svijetom?

To nema veze s demokracijom koja je zamišljena kao sustav u kojem je moć raspoređena u većini. Neki će reći da se čitav današnji sustav temelji na „kontroli misli”. Kontrola postaje temeljni način očuvanja sustava.

Znamo da postoje zločesti ljudi i da ih nije moguće spriječiti u zlim radnjama doli kontrolom. No što kada zli ljudi zasjednu na mjesto s kojeg ima moć kontrolirati druge. Tada se kao puno puta u povijesti pojavljuje „Veliki brat” koji sve vidi i sve čuje. Uz to uvijek dolazi i propaganda. Kontrolirajte što mase gledaju na TV-u, što klikaju na internetu, što slušaju na radiju i čitaju u novinama i možete u tri dana stvoriti od miroljubive mase – zvijer.

Ali nije li došlo vrijeme da se Velikog brata prozre i ukaže na sve njegove podvale.

Zar će masa zauvijek ostati „zbunjeno stado pasivnih promatrača” koji bez razmišljanja pristaju na sve što odluči Veliki brat?

Doći će dan kada će mase biti oslobođene od bilo kakve igre s kontrolom njihovih misli.

Netko je nedavno rekao kako su mase i na Istoku u komunističkoj Kini i totalitarnom sustavu Rusije, ali na svoj način i na Zapadu postale letargične, nitko više ne brine ili bolje reći ne mari, osim marginalaca i ponegdje mladih.

Društvena uređenja poput demokracije i komunizma postaju iluzija jer svi funkcioniraju na isti način – kontrolom misli.

Temelj društva se s nekadašnjih, sloboda – ravnopravnost – empatija – religija... – prebacuje na polje ekonomije. Ekonomsko stanje postaje temelj svih drugih pogleda na svijet. Ali novac ne poznaje dublju čovjekovu stranu. I bogatstvo nikad nije bilo jamac dobrog života i sreće.

Nitko više ne spominje riječ: Kapitalizam. To je na neki način omražen naziv i kao da nosi sve ono negativno iz samog sebe. Ali on je još tu, dapače jači nego ikada. Nema čovjeka na svijetu koji nije na neki način upleten u njegovu priču.

Kad će se konačno prestati „proizvoditi pristanak”, jer kao masa ne kuži da ih vrtite oko malog prsta, i kad će se konačno prestati stvarati „nužne iluzije” koje se čine na našu štetu ali tobože za očuvanje sustava ovakvim kakav je. Zašto uporno ustrajati u ime jednog neodrživog sustava?

Svi se trude očuvati sustav, a treba ga čuvati od mase koja bi mislila, zato dajte masi „kost” oko koje će se boriti. Dajte masi sve ono što će ih zabaviti jer je važno, i jedino je to važno, - da ne počne misliti.

Dajte masi besadržajne teme, kruha i zabave i oni će pristati na bilo što, ako nazirete naznaku da bi netko mogao početi misliti ubacite brzo koju ideološku „patku” i riješili ste problem na neko vrijeme.

Kao da svi vidimo u kakvom sustavu živimo i da takav sustav nema budućnosti, a opet svi ga prihvaćamo i ne činimo ništa da bi se sustav unaprijedio – možda izmijenio u nekim temeljnim pitanjima i praksama.

Pitam, zar na svijetu zbilja nema čovjeka, udruge, neke znanstvene institucije koja bi mogla smisliti način da svi ljudi na svijetu budu uključeni i da sustav bude održiv te da obuzda ne samo kao do sad lopove, nasilnike i sve one koji krše zakon nego da obuzda i sve gramzljive.

Još odzvanjaju riječi kako na svijetu ima dovoljno za svačije potrebe, ali ne i za svačije pohlepe.

Ne govorim o socijalizmu, taj način je dokazano neodrživ.

Izgleda da pohlepa pokreće svijet, pa počnimo od početka graditi, ponudimo možda ljudima neke druge vrijednosti za kojima će biti pohlepni, nešto lijepo za čim će biti gramzljivi.

Financije bi trebale služiti za jednostavan opstanak svih ljudi u društvu, a ne za gomilanje.

Samo promišljam, kad bi svi ljudi u jednoj državi imali ovisno o jačini gospodarstva jednaku plaću. Bili se svi više trudili da učine državu jačom i samim time povećaju plaće sebi i drugima?

Postoje sigurno mase ideja ali one se najčešće proglašavaju anarhističkima, a možda je anarhija idući stupanj razvoja (ili nazadovanja) društva nakon tragedije prema kojoj nas dosadašnji sustav vodi.

Vrijeme je da mase shvate.

By Dominis