„Predraga braćo, Pavao nam govori: "Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što" (Fil 4, 4-7) Gospodin je uskrsnuo od mrtvih, a zajedno s njime silno mnoštvo svetih. Proslavljajmo ovaj blagdan na mudar i bogougodan način, kako je pisano: "Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se njemu!" (Ps 118, 24), navijestimo Spasiteljevo uskrsnuće, štoviše navijestimo svoje spasenje, navijestimo spomen spasonosnoga dana, navijestimo usmrćivanje đavla, zarobljavanje nečistih zloduha, spas kršćana, uskrsnuće mrtvih! Po uskrsnuću, naime, Kristovu ugašen je ognjeni pakao, crv koji ne umire napokon je umro, podzemlje strepi, đavao jadikuje, grijeh je ubijen, zlokobni su duhovi rastjerani, svi sa zemlje bivaju uzeti u nebesa, a oni koji se nalaze u podzemlju oslobođeni su đavolskih okova i, utječući se Bogu, dovikuju đavlu: "Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?" (Kor 15, 55) Krist je uzrok i začetnik ovoga našeg veličanstvenog slavlja… (Sv. Ivan Zlatousti)“ Slavimo braćo jer veliki su dani, velik se događaj odigrao na starom Jeruzalemskom groblju, svijet je otkupljen krvlju i preobražen uskrsnućem. On koji je od stvaranja bdio nad nama tog dana, nas koji bijasmo propali po pravednosti, podiže iz carstva mrtvih svojim milosrđem. „Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ.“ (Kol 2, 13b-14) Zbog toga je dostojno i pravedno da svi kao jedan kažemo: „Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? (Sv. I. Zlatousti)“ (Ps 116, 12) „Evo zašto se onaj koji udjeljuje život udostojao pretrpjeti grozote u tijelu, eto zašto je pokopan izvor besmrtnosti: kako bi smrtnicima poklonio vječni život! (Sv. I. Zlatousti)“
„On je došao s neba na zemlju radi napaćena čovjeka, uzeo tijelo u Djevičinu krilu i rodio se kao čovjek. Primio je na sebe čovječje patnje po tijelu podložnu bolima i uništio je tjelesne muke jer je ubitačnu smrt uništio duhom koji nije mogao umrijeti. On je bio odveden kao janje i ubijen kao ovca. Oslobodio nas je da ne služimo svijetu, kao da nas je oslobodio iz Egipta, i izbavio nas od robovanja đavlu, kao da nas je izbavio iz ruke faraonove. Obilježio je naše duše svojim Duhom, a udove našega tijela svojom krvlju. On je potpuno smeo smrt i silno ražalostio đavla kao Mojsije faraona. On je porazio bezakonje i nepravdu, kao što je Mojsije porazio Egipat i uništio ga neplodnošću. On nas je izveo iz ropstva na slobodu, iz tame na svjetlost, iz smrti u život, od potlačenosti u vječno kraljevstvo. Učinio je da budemo novo svećenstvo i izabrani vječni narod. On je Vazam našega spasenja. On je u mnogima mnogo podnio: u Abelu ubijen, u Izaku vezan, u Jakovu izagnan, u Josipu prodan, u Mojsiju izložen, u vazmenome jaganjcu žrtvovan, u Davidu progonjen, u prorocima obeščašćen. On je u Djevici utjelovljen, na križu razapet, u zemlji pokopan, a uskrsnuvši od mrtvih uzišao je u nebeske visine. On je Jaganjac koji nije otvarao usta, Jaganjac ubijen, Jaganjac rođen od divne Majke Marije. On je od stada uzet, na klanje odveden, u predvečerje žrtvovan i po mraku pokopan. Na drvu križa kosti mu nisu polomljene, a pod zemljom mu se tijelo nije raspalo. On je uskrsnuo od mrtvih i iz grobne jame čovjeka je uskrisio. (Sv. Ćiril Aleksandrijski)“ On je onaj koga tisućljeća čekahu, koga proroci dozivahu. Mesija je ustao iz groba kako bi čovječanstvo moglo ustati iz svojih grobova.
Ako ponekad, usred kakofonije glasova modernog svijeta, pomislimo kako smo nemoćni da navijestimo istinsku poruku evanđelja sjetimo se da je „Uskrsli i proslavljeni Krist izvor naše nade i neće nam uskratiti svoju pomoć da ispuni poslanje koje nam on povjerava. (Papa Franjo)“ Jer uistinu „tamo gdje se sve čini mrtvo, sa svih se strana iznenada ponovno javljaju klice uskrsnuća. To je neodoljiva sila. Istina je kako se mnogo puta čini da Bog ne postoji: vidimo nepravde, zla, ravnodušnosti i okrutnosti koje ne jenjavaju. No isto je tako sigurno da usred tame počinje uvijek nicati nešto novo, koje prije ili poslije daje plod. Na opustošenom i naizgled beživotnom tlu ponovno se javlja život, uporno i nepobjedivo. Koliko god da se činilo kako vlada posvemašnja tama, dobro se uvijek ponovno javlja i širi se. (Papa Franjo)“ To je bitna poruka uskrsnuća, dobro će pobijediti.
On „nije o svojemu prvom dolasku došao kazniti one koji ne vjeruju, nego je po svojoj dobrohotnosti i strpljivosti htio privesti k istini one koji bijahu zalutali. (Sv. I. Zlatousti)“ Tako se Gospodin u sve vrijeme odnosio prema ljudima, tako je i danas u vremenu nadirućeg ateizma. 26. svibnja 1977. u časopisu New Scientist je napisano: „Još uvijek prevladava laičko gledište da su znanstvenici uspjeli ‘pobiti’ religiju. Polazeći od tog gledišta, obično se smatra da znanstvenici ne bi trebali biti vjernici, da je Darwin zabio posljednji čavao u Božji lijes i da je otada niz znanstvenih i tehnoloških izuma isključio bilo kakvu mogućnost uskrsnuća. To je gledište posve pogrešno.“ Neki noviji filozofi reći će da „većina ljudi viče da je naše vrijeme ateističko: ono je nihilističko, otvoreno nihilističko. Kakva je razlika? Europski nihilizam – onaj koji je Nitzche tako dobro dijagnosticirao... – pretpostavlja kraj jednog univerzuma i teškoću pred dolaskom drugog. Prelazno razdoblje, pomutnja u identitetu između dvije vizije svijeta: židovsko-kršćanske i druge, još neimenovane. (Michel Onfray)“ No vjerojatno je istina negdje između, kršćanskoj kulturi suprotstavlja se ateističko-nihilistički pogled na svijet, pogled iskrivljene nade, pogled okrenut svijetu, a ne vječnim i neprolaznim vrijednostima. No „gubeći Boga na kraju se izgubi i ateizam. (Fabrice Hadjadj)“ Zato je poruka uskrsnuća tako bitna, ona nudi smisao, ljudskom umu teško shvatljiva ali ipak neodoljivo privlačna. Ako je Krist uskrsnuo od mrtvih i naš život dobiva drugačiju dimenziju. Ateističko-nihilistički pogled jenjava jer nada je duboko ukorijenjena u dubini ljudske biti i svatko se barem ponekad našao u situaciji da čezne za vječnim životom, za novim susretom s pokojnima ili potpunim oslobođenjem od patnje. Krist je zato došao, da sve privuče k sebi. (Iv 12, 32) „Židovi su ga vrijeđali i govorili mu: "Zloduha imaš!" (Iv 7, 20), a Gospodin je, budući da je prepun dobrote, izgonio zloduhe iz ljudi. Židovi su pljuvali Spasitelju u lice, a on je liječio njihove slijepce; Židovi kamenovahu Krista, a Krist je podario njihovim hromima zdravlje kako bi mogli i trčati; u konačnici posvema, sve do kraja, obasuo ih je raznoraznim dobročinstvima, njih koji su patili od raznih neprilika - njima, onim nezahvalnim i zlim ljudima, uzvratio je dobrim na zlo; dok je tako strpljivo podnosio pogrđivanje, možda je izgledao prijezira vrijedno i slabo, on, kojemu anđeli služe kao njegovi pratioci. Isto tako, Kralj slave odveden je na križ i u smrt, drvom je križa udaren onaj kojega hvale kerubini i serafi, kojemu se klanjaju sve sile i anđeli; sve je to blago podnio i pretrpio, dajući nam primjer, postajući nam tako učiteljem blagosti. Stoga smo, dakle, i mi dužni dragovoljno podnositi prijetnje opakih ljudi. (Sv. I. Zlatousti)“ Dao nam je primjer blagosti. Najbolji od svih ljudi i među svim tuđim nazovi-bogovima ne bijaše ni jednoga koji bi takva što učinio.
„Bože moj! Bože moj! Ti si tako dobar!!! Oh! Da, ti si tako dobar! Ja to znam… (Terezija od djeteta Isusa)“ Bile su jedne od posljednjih riječi svete Terezije od Djeteta Isusa, svetice naših dana, koje je izrekla na samrtnoj postelji. Bog je dobar, tako dobar, i unatoč svim našim lutanjima po stranim zemljama on nas oduvijek dočekuje raširenih ruku i poziva nas u svoj dom, ispunjen ljubavlju i radošću zbog našeg povratka. Zbilja Bog je tako dobar, pa unatoč zasluženim kaznama ne uzvraća udarcima. Ne prijeti, ne prokazuje. On strpljivo šuti, u tišini koja viče! On ne sudi već spašava. (Iv 12, 47) On ustaje iz mrtvih kako bi, ponavljam, mi ustali iz grijeha, naši padovi nalaze ispruženu ruku koja nas podiže. Snagom svoje Božanske svemoći nudi nam obilja nebeskih slasti već na zemlji. „Krv i voda potekoše iz boka Kristova da izbrišu zadužnicu grijeha koja bijaše napisana protiv nas (Usp. Kol 2, 14) i da se njegovom krvlju očistimo i ponovno zadobijemo raj. Oj, silna li otajstva! Razbojnik se obratio, trebalo je vode kako bi se krstio; visio je na križu - nije bilo drugoga mjesta da se krsti, ni izvora, ni jezera, ni kiše ni nekoga tko bi ga uveo u otajstvo - svi se učenici razbježaše iz straha od Židova - no Isusu nije nedostajalo vrelo, nego je upravo viseći na križu postao stvoritelj vode. Budući da je bilo malo vjerojatno da bi razbojnik mogao ući u raj bez krštenja, nije dolikovalo da se njega, koji se pokajao i obratio, ostavi bez krštenja: Spasitelj je iz svojega ranjenog boka poslao krv i vodu da, s jedne strane, po vodi oslobodi razbojnika od zala koja su ga opterećivala, a s druge, da krvlju svojom onima koji se u njega uzdahu objavi da je stiglo otkupljenje. (Sv. I. Zlatousti)“ Velika je to radost za pali svijet, velika sreća za nesretnike ovog svijeta. Zbilja „velik si, Gospodine, i hvale dostojan veoma; (Ps 145, 3) velika je tvoja snaga, i mudrosti tvojoj nema mjere. (Ps 147, 5) I hvaliti te želi čovjek, sićušan djelić tvoga stvorenja, čovjek koji svuda sa sobom nosi svoju smrtnost, koji nosi sa sobom svjedočanstvo svoga grijeha i svjedočanstvo da se oholima protiviš. (Jak 4, 6; 1 Pt 5, 5) Pa ipak te želi hvaliti čovjek, sićušan djelić tvoga stvorenja. Ti ga potičeš da traži radost hvaleći tebe, jer si nas stvorio za sebe, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi. (Sv. Augustin)“ Mir i u tjeskobnim trenucima donosi samo onaj koji je patio više od nas. Samo onaj koji svojim svjedočanstvom može posvjedočiti da ga unatoč svoj muci i razapinjanju Bog nikada nije prestao ljubiti. Onaj koji je prešao milju u našim cipelama bdijući s nama i bivajući uz nas. Da, mnoštvo ljudi prolazi kroz vremena boli i patnje, mnogi osjećaju krivnju i grizu se u nutrini tražeći izlaz ali prečesto kucajući i zazivajući pred krivim vratima, pred vratima nekih tuđih domova. „I kliče prorok: Dokle ćete biti tvrda srca? Zašto ljubite ispraznost i tražite laž? A znajte da je Gospodin uzvisio Sveca svoga! (Usp. Ps 4, 3) Dovikuje: Dokle ćete?, dovikuje: Znajte!, a ja tako dugo nisam znao, nego sam ljubio ispraznost i tražio laž, i zato sam čuo i uzdrhtao, jer je to rečeno takvima kakav znam da sam bio ja. U onim utvarama, naime, koje sam držao za istinu bijaše ispraznost i laž. I mnogo sam vikao teško i glasno u boli svoga sjećanja. O da su te krikove čuli oni koji sve do sada ljube ispraznost i traže laž! Možda bi se smeli i izbljuvali onu zabludu, a ti bi ih uslišao kad bi zavapili tebi, jer je pravom smrću tijela umro za nas onaj koji kod tebe posreduje za nas. (Rim 8, 34) (…) Ondje naime gdje sam se srdio na sebe, u nutrini svojoj, gdje sam bio satrt, gdje sam žrtvovao koljući kao žrtvu staroga čovjeka u sebi i započeo razmišljati o svojoj obnovi, uzdajući se u tebe, tu sam počeo osjećati tvoju slatkoću i ti si ulio radost u moje srce. (Ps 4, 8) (Sv. Augustin)“ O koliki bi mogli pronaći nadu, radost i mir samo kad bi poput desnog razbojnika priznali svoju krivicu i u sakramentalnom životu pronašli smisao, i predujam vječnosti.
„Ako te netko upita: "Zašto je Krist morao biti razapet?" odgovori mu: "Zato da razapne đavla!" Ako ti rekne: "A zašto je visio na drvetu?", reci mu: "Zato da ukloni grijeh koji je u raju po drvetu postao ljudima urođen." Ako ti pak kaže: "A zašto je imao trnovu krunu na glavi?" odgovori mu: "Da bi iskorijenio Adamovo trnje i korov; on je, naime, osuđen na to da s uzdasima i jadikovanjem obrađuje zemlju koja će mu rađati trnjem i korovom."“ (Usp. Post 3, 18-19) (…) Ako te netko upita: "Zašto je pio žuč pomiješanu s octom?", odgovori mu: "Zato da bismo mi povratili smrtonosni zmijski otrov; ta žuč je postala moja slatkoća, a ocat moj lijek." Ako te nevjernik ponovno zapita: "Zašto je bio odjeven u grimiznu haljinu? Zašto su mu prilazili klanjajući mu se?" Zato da mu se Židovi poklone, makar i protiv svoje volje, i priznaju njegovu vlast nad zemljom, iako to ne žele. Sada mu se klanjaju ismijavajući ga, nesvjesni toga što čine, a o budućemu će se uskrsnuću pred njim prignuti svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika i svaki će jezik priznati da je On naš Gospodin Isus Krist u slavi Boga Oca. Amen! (Sv. I. Zlatousti)“ (Usp Fil 2, 10-11) Tolikim mu zlom uzvratiše na sve dobro koje učini, jer za života ne učini ni najmanjeg zla. „Sve to učiniše Kristovi neprijatelji budući da nisu prepoznali onoga kojega razapeše, zaslijepljeni preko svake mjere: stvorenje nije prepoznalo vlastitoga Gospodara i Stvoritelja. (Sv. I. Zlatousti)“ Stvorenje je pokušalo uništiti svoga Stvoritelja i ne shvativši da je manje on njega pokušalo se uzdići i u nasilnom naletu uništiti onoga koji bijaše od početka i koji će biti do kraja vjekova. Prvi put u povijesti, ali pokazat će se, ne i posljednji, čovjek pokušava ubiti Boga. I kako onda tako i svaki put Bog izlazi kao pobjednik. „Ovo je, da na kraju kažem, svečano pashalno otajstvo, ovo je otajstvo kršćanstva: slavimo svečano slavlje upravo zbog uskrsnuća mrtvih i života vječnoga! "Zato svetkujmo, ne sa starim kvascem ni s kvascem zloće i pakosti, nego s beskvasnim kruhovima čistoće i istine" (1 Kor 5, 8), vjerujući u Oca i Sina i Duha Svetoga, u istobitno, ne stvoreno Trojstvo, vjerujući u uskrsnuće, iščekujući drugi Gospodnji dolazak koji ne će biti ovako skroman, nego slavan, prepun nebeskoga sjaja, s presvijetlim anđelima, uza zvuke trublje, jednako u strahu kao i u veselju; u veselju zbog svetaca i pravednika, u strahu zbog nepravednika i grješnika. (Sv. I. Zlatousti)“
LITERATURA:
Aleksandrijski, Sv. Ćiril, Iz Tumačenja o Ivanovu evanđelju svetoga Ćirila Aleksandrijskoga, biskupa, https://blog.dnevnik.hr/smirjam/2011/04/1629178492/uskrsnu-isus-doista.html, (15. 1. 2021.)
Hadjadj, Fabrice, Uskrsnuće upute za uporabu, Verbum, Split, 2017.
Onfray, Michel, Moć postojanja, Rad, 2007.
Papa Franjo, Evangelii gaudium (Radost evanđelja), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2014.
Sv. Augustin, Ispovjesti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1973.
Terezija od djeteta Isusa, Povijest jedne duše, Glas Koncila, Zagreb, 2011.
Zlatousti, Sv. Ivan, Govori i homilije o strpljivosti, uskrsnuću i pashalnom otajstvu Kristovu, Verbum, Split, 2018.
